gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uòkvīrīm, 3. l. mn. uòkvīrē, imp. uokvíri, aor. uokvírih, prid. r. uokvírio, prid. t. uòkvīren〉 1. staviti što u okvir, staviti okvir oko čega [~ sliku] 2. okvirom izdvojiti dio teksta [~ oglas]; vidski paranjak: uokvirivati