gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uokvìrujēm, 3. l. mn. uokvìrujū, imp. uokvìrūj, aor. uokvirívah, imperf. uokvìrīvāh, prid. r. uokvirívao, prid. t. uokvìrīvān〉 1. stavljati što u okvir, stavljati okvir oko čega [~ sliku] 2. okvirom izdvajati dio teksta [~ oglas]; vidski paranjak: uokviriti