gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕpijēm, 3. l. mn. ȕpijū, imp. ùpīj, aor. ùpih, prid. r. m. ȕpio, ž. ȕpīla, s. ȕpīlo, mn. ȕpīli, prid. t. upìjen〉 1. uvući u sebe tekućinu (o krpi, spužvi itd.) [~ vlagu; ~ vodu] 2. pren. s oduševljenjem primiti ili prihvatiti što [~ svaku učiteljevu riječ]; vidski paranjak: upijati