gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpravljām, 3. l. mn. ùpravljajū, imp. ùpravljāj, aor. ùpravljah, imperf. ùpravljāh, prid. r. ùpravljao, prid. t. ùpravljān〉 1. voditi koji posao ili imati u njemu vodeću ulogu [~ poduzećem; ~ školom; ~ zemljom] 2. okretati što prema komu ili čemu [~ pogled u nebo; ~ vozilo prema glavnoj cesti] 3. rukovati kakvim vozilom ili uređajem [~ automobilom]; vidski parnjak: upraviti 4. gram. otvarati mjesto drugim riječima u određenome padežu [Glagol upravlja imenicom.]