im. ž. 〈G uravnòtēženosti, I uravnòtēženošću/uravnòtēženosti〉 1. svojstvo onoga u čemu su dijelovi u skladnome odnosu 2. osobina onoga koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. (stabilnost); ant. (labilnost), ( nestabilnost); ant. neuravnoteženost