Rezultati pretraživanja za: ureći

  • ùreći

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. urèčem, 3. l. mn. urèkū, imp. urèci, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. urèčen, pril. p. ùrekāvši postići dogovor o vremenu održavanja čega [~ sastanak]; sin. dogovoriti

  • ùreći

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùreknēm, 3. l. mn. ùreknū, imp. ùrekni, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. ùreknūt, pril. p. ùrekāvši baciti uroke [Ona ga je urekla.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga