gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ushìćujēm, 3. l. mn. ushìćujū, imp. ushìćūj, aor. ushićívah, imperf. ushìćīvāh, prid. r. ushićívao, prid. t. ushìćīvān〉 poticati u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Filmovi su ushićivali gledatelje.; Njegovi su radovi ushićivali kritičare.] • ushićívati se 〈povr.〉 osjećati iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; sin. oduševljavati; ant. razočaravati; vidski paranjak: ushititi