gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsitnīm, 3. l. mn. ùsitnē, imp. ùsitni, aor. ùsitnih, prid. r. ùsitnio, prid. t. ùsitnjen〉 1. podijeliti na više manjih dijelova [~ imanje]; vidski parnjaci: usitnjavati, usitnjivati 2. zamijeniti iznosom iste vrijednosti u manjim novčanim jedinicama [~ novčanicu od tisuću kuna]; vidski parnjaci: usitnjavati, usitnjivati 3. zast. tiho reći