im. m. 〈G ȕsklīka; mn. N ȕsklīci, G ȕsklīkā〉 1. glasno izgovoreni glas, riječ ili niz riječi koji služe da se njima doziva ili izrazi neki osjećaj; sin. uzvik 2. gram. nepromjenjiva riječ kojom se izražavaju različiti osjećaji ili oponašaju zvukovi iz prirode; sin. (uzvik)