gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usrèćujēm, 3. l. mn. usrèćujū, imp. usrèćūj, aor. usrećívah, imperf. usrèćīvāh, prid. r. usrećívao, prid. t. usrèćīvān〉 činiti koga sretnim [~ djecu darovima; ~ društvo]; sin. razveseljavati; ant. rastuživati, žalostiti • usrećívati se 〈povr.〉 postajati sretnim [Usrećivao se pjesmom i plesom.]; vidski paranjak: usrećiti