gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustolìčāvām, 3. l. mn. ustoličávajū, imp. ustòličāvāj, aor. ustoličávah, imperf. ustolìčāvāh, prid. r. ustoličávao, prid. t. ustolìčāvān〉 postavljati na prijestolje ili kakav visok položaj [~ novoga kralja; ~ biskupe]; sin. ustoličivati; vidski parnjak: ustoličiti