usvòjiti
gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsvojīm, 3. l. mn. ùsvojē, imp. usvòji, aor. usvòjih, prid. r. usvòjio, prid. t. ùsvojen〉 1. učiniti da što stupi na snagu, počne djelovati [~ sudske odluke; ~ zakone]; sin. donijeti; ant. ukinuti 2. v. posvojiti; vidski paranjak: usvajati