gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. utèčem/ùteknēm, 3. l. mn. utèkū/ùteknū, imp. utèci/ùtekni, aor. utèkoh, prid. r. ùtekao, pril. p. ùtekāvši〉 brzo se krećući udaljiti se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač je utekao policiji.; Zec je utekao lovcima.]; sin. pobjeći, šmugnuti razg., umaknuti • ùteći se 〈povr.〉 zatražiti od koga zaštitu, pomoć ili utočište [~ se roditeljima; ~ se prijateljima]; vidski parnjak: utjecati se v. pod utjecati