gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtopīm, 3. l. mn. ùtopē, imp. utòpi, aor. utòpih, prid. r. utòpio, prid. t. ùtopljen〉 1. gušeći u tekućini prouzročiti čiju smrt; sin. (udaviti) 2. pren. učiniti da se što s pomoću čega zaboravi [~ jad u alkoholu] • utòpiti se 〈povr.〉 ostati bez zraka zbog prisutnosti vode i umrijeti; sin. (udaviti se) v. pod udaviti; vidski paranjak: utapati