gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utòvarīm, 3. l. mn. utòvarē, imp. utòvari, aor. utòvarih, prid. r. utòvario, prid. t. utòvaren〉 staviti kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. ukrcati; ant. iskrcati, istovariti; vidski parnjaci: utovarati, utovarivati