gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utr̀pām, 3. l. mn. utr̀pajū, imp. utr̀pāj, aor. utr̀pah, prid. r. utr̀pao, prid. t. ȕtrpān〉 1. brzim pokretima i bez reda smjestiti što u kakav prostor [~ stvari u ladicu]; sin. ubaciti; ant. izbaciti 2. pren. prebaciti na drugoga, silom komu što dati [~ komu posao] • utr̀pati se 〈povr.〉 razg. v. ugurati se pod ugurati; vidski paranjak: utrpavati