gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvlāčīm, 3. l. mn. ùvlāčē, imp. uvláči, aor. uvláčih, imperf. uvláčijāh, prid. r. uvláčio, prid. t. ùvlāčen〉 1. vukući ili gurajući smještati što u kakav uzak otvor ili prostor [~ konac u iglu; ~ mač u korice]; ant. izvlačiti 2. vući prema unutra [~ antenu; ~ ticala]; ant. izvlačiti 3. vući što u sebe [~ dim cigarete] 4. činiti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ koga u neprilike]; sin. uplitati pren. • uvláčiti se 〈povr.〉 1. ulaziti u kakav uzak otvor ili prostor [~ se u rupu]; ant. izvlačiti v. pod izvlačiti 2. pren. polako ulaziti [~ se u krevet]; ant. izvlačiti se pren. v. pod izvlačiti 3. razg. jedva oblačiti kakav odjevni predmet [~ se u haljinu; ~ se u hlače]; vidski paranjak: uvući