gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvúčem, 3. l. mn. uvúkū, imp. uvúci, aor. uvúkoh, prid. r. ùvūkao, prid. t. uvùčen, pril. p. ùvūkāvši〉 1. vukući ili gurajući smjestiti što u kakav uzak otvor ili prostor [~ konac u iglu; ~ mač u korice]; ant. izvući 2. povući prema unutra [~ ticala]; ant. izvući 3. povući u što sebe [~ dim cigarete] 4. pren. učiniti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ koga u neprilike]; sin. uplesti pren. • ùvūći se 〈povr.〉 1. ući u kakav uzak ili dubok prostor [~ se u rupu]; ant. izvući se v. pod izvući 2. pren. polako ući [~ se u krevet]; ant. izvući se pren. v. pod izvući 3. razg. jedva uspjeti navući kakav odjevni predmet [~ se u haljinu; ~ se u hlače]; vidski paranjak: uvlačiti