gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzbùđujēm, 3. l. mn. uzbùđujū, imp. uzbùđūj, aor. uzbuđívah, imperf. uzbùđīvāh, prid. r. uzbuđívao, prid. t. uzbùđīvān〉 izazivati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti] • uzbuđívati se 〈povr.〉 postajati uzbuđenim, osjećati uzbuđenje; vidski paranjak: uzbuditi