gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzbūdīm, 3. l. mn. ùzbūdē, imp. uzbúdi, aor. uzbúdih, prid. r. uzbúdio, prid. t. ùzbūđen〉 izazvati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti]; sin. uzburkati pren., uskovitlati pren. • uzbúditi se 〈povr.〉 postati uzbuđenim, osjetiti uzbuđenje [Uzbudile su ga loše vijesti.]; sin. uskomešati se; ant. umiriti se v. pod umiriti; sin. uznemiriti; ant. smiriti; Vidski parnjak: uzbuđivati