gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzletīm, 3. l. mn. ùzletē, imp. uzlèti, aor. uzlètjeh, prid. r. m. uzlètio, ž. uzlètjela, s. uzlètjelo, mn. uzlètjeli〉 početi letjeti, leteći se dignuti uvis [Ptice su uzletjele s grana.; Zrakoplov je uzletio.]; sin. poletjeti; ant. sletjeti; vidski parnjak: uzlijetati