gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uznèsem, 3. l. mn. uznèsū, imp. uznèsi, aor. ȕznijēh/uznèsoh, prid. r. m. ȕznio, ž. ȕznijēla, s. ȕznijēlo, mn. ȕznijēli, prid. t. uznèsen〉 1. rel. dignuti koga dušom i tijelom sa zemlje na nebo 2. pren., razg. v. uzdignuti pren., uzvisiti pren. • ùznijēti se 〈povr.〉 postati ushićenim ili zadivljenim kojom osobom, djelom, događajem itd. [~ se glazbom]; vidski paranjak: uznositi