gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùznosīm, 3. l. mn. ùznosē, imp. uznòsi, aor. uznòsih, imperf. ùznošāh/uznòsijāh, prid. r. uznòsio, prid. t. ùznošen〉 1. rel. dizati koga dušom i tijelom sa zemlje na nebo 2. pren., razg. u velikoj mjeri isticati koga ili što; sin. uzdizati pren., uzvisivati pren. • uznòsiti se 〈povr.〉 postajati ushićenim ili zadivljenim kojom osobom, djelom, događajem itd. [~ se glazbom]; vidski paranjak: uznijeti