gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȉdīm, 3. l. mn. vȉdē, imp. vȉdi, aor. vȉdjeh, imperf. vȉđāh/vȉdijāh, prid. r. m. vȉdio, ž. vȉdjela, s. vȉdjelo, mn. vȉdjeli, prid. t. vȉđen, pril. s. vȉdēći, pril. p. vȉdjēvši〉 1. 〈nesvrš.〉 osjetilom vida moći primati poticaje izvana, moći gledati očima [~ dobro; ~ daleko] 2. osjetilom vida opaziti/opažati [Vidiš li pogrešku?] 3. razumom spoznati/spoznavati smisao ili značenje čega [Vidim da ima pravo.; Nisam vidio u čemu griješim.] 4. spoznati/spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživjeti/proživljavati [~ patnje i muke]; sin. iskusiti; vidski parnjak: viđati 5. slučajno naići/nailaziti na koga [Vidio sam ga jučer na ulici]; vidski parnjak: viđati 6. 〈2. l. jd. imp.〉 a. izriče blago čuđenje [Vidi ti njega!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati b. upozorava na što [Vidi, i on je tu!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati • vȉdjeti se 〈povr.〉 1. naći se/nalaziti se s kim [Vidjeli smo se u prolazu.]; vidski parnjak: viđati se v. pod viđati 2. odati/odavati, pružiti/pružati kakav dojam [Na licu mu se vidjela tuga.] 3. 〈3. l. jd.〉 unaprijed osjetiti/osjećati ili zaključiti/zaključivati da će se što dogoditi [Vidi se kraj rata.]; sin. nazirati