im. m. 〈G vijȇka, L vijéku; mn. N vjȅkovi, G vjȅkōvā〉 1. 〈jd.〉 bivanje ili postojanje u vremenu; sin. trajanje 2. 〈jd.〉 vrijeme provedeno u čemu [radni ~]; sin. staž 3. osnovno povijesno razdoblje ◇ novi ~ razdoblje povijesti od kraja srednjega vijeka do danas, početak je određen prema otkriću Amerike 1492.; srednji ~ razdoblje između završetka antičkoga i početka modernoga doba obilježeno godinama 476. (propast Zapadnoga Rimskog Carstva) i 1492. (Kolumbovo otkriće Amerike); stari ~ razdoblje od početka povijesti (pojave pisma u 4. tisućljeću) do propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine 4. v. stoljeće ♦ biti duga (dugog) vijeka biti dugotrajan; dugo živjeti (trajati); biti kratka (kratkog) vijeka biti kratkotrajan (vremenski ograničen), kratko živjeti (trajati); dok je svijeta i vijeka, usp. svijet; na (za) 〈sve〉 vijeke vjekova zauvijek, za svagda; otkad (otkako) je svijeta i vijeka, usp. svijet