im. ž. 〈G visìnē; mn. N visìne, G visínā〉 1. razmak, udaljenost između najdonje i najgornje točke kakva objekta, predmeta ili osobe [~ nasipa] 2. frekvencijsko svojstvo zvuka ovisno o broju titraja u sekundi [~ tona]; ant. dubina 3. mat. udaljenost između osnovice i vrha kojega lika ili tijela [~ kvadrata; ~ trokuta] ◇ nadmorska ~ duljina okomice između zemljišta i srednje razine mora ♦ biti na visini biti izvrstan (odličan, kvalitetan), biti visoke kakvoće (vrijednosti); s visine [gledati, govoriti itd.] s prijezirom (podcjenjivanjem) [gledati, govoriti itd.]