im. s. 〈G vjȅrovānja; mn. N vjȅrovānja, G vjȅrovānjā〉 1. uvjerenost u istinitost onoga što tko govori 2. usp. vjera 3. slijeđenje nauka svoje vjere 4. rel. tekst u kojemu se izriču glavne kršćanske vjerske istine i koji je dio mise koji vjernici zajedno naglas izgovaraju