Rezultati pretraživanja za: vjerovati

  • vjȅrovati

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. vjȅrujēm, 3. l. mn. vjȅrujū, imp. vjȅrūj, aor. vjȅrovah, imperf. vjȅrovāh, prid. r. vjȅrovao 1. biti uvjeren u istinitost onoga što tko govori [~ čijem iskazu]; ant. sumnjati 2. imati povjerenja u koga ili što [~ nastavnicima; ~ u državu i njezine zakone]; ant. sumnjati 3. biti vjernik, slijediti nauk svoje vjere [~ u Boga]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga