gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȃtīm, 3. l. mn. vrȃtē, imp. vráti, aor. vrátih, prid. r. vrátio, prid. t. vrȃćen〉 1. uputiti, poslati tamo odakle je što došlo [~ poštu] 2. odgovoriti na isti način [~ istom mjerom] 3. dati natrag ono što je tko uzeo, primio ili dao [~ novac]; sin. povratiti zast. 4. dovesti što u prijašnje stanje [~ zdravlje; ~ veselje u kuću] • vrátiti se 〈povr.〉 1. doći natrag odakle se krenulo [~ se u domovinu]; sin. povratiti se zast. v. pod povratiti 2. doći u prijašnje stanje [Vratilo mu se zdravlje.]; Vidski parnjak: vraćati