gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vúčem, 3. l. mn. vúkū, imp. vúci, aor. vúkoh, imperf. vúcijāh, prid. r. m. vȗkao, ž. vúkla, s. vȗklo, mn. vȗkli, prid. t. vùčen, pril. s. vúkūći〉 1. 〈prijel.〉 a. ne odvajajući od površine pomicati privlačeći prema sebi [~ granje] b. ostavljati trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. potezati, povlačiti c. potezati ono što je na jednome kraju za što pričvršćeno [~ mačka za rep; ~ konopac zvona] d. vukući uzimati koga ili što iz čega [~ vodu iz bunara]; sin. izvlačiti, vaditi e. mijenjati položaj ili mjesto čemu [~ figure u šahu] f. pren. ne moći se riješiti čega što opterećuje ili muči [~ bolest] g. pren. voditi, poticati koga da slijedi kakav primjer [Vuče čitav razred za sobom.] h. pren. nositi što teško [~ torbu] 2. 〈neprijel.〉 a. pren. dobro raditi [On vuče za četvoricu.] b. imati određene radne značajke (o uređajima) [Ovaj motor izvrsno vuče.] ◇ vuče me želja osjećam jaku sklonost za čim • vȗći se 〈povr.〉 1. ići od jednoga mjesta do drugoga bez stalnoga posla i boravišta [~ se po sajmovima]; sin. skitati se 2. teško hodati 3. pren. dugo trajati [Film se vuče.]