gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàcijēlīm, 3. l. mn. zàcijēlē, imp. zacijéli, aor. zacijélih, prid. r. zacijélio, prid. t. zàcijēljen〉 učiniti da što zaraste, da se zaliječi [Novi će lijek zacijeliti ranu.]; vidski parnjak: zacjeljivati