gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zacjèljujēm, 3. l. mn. zacjèljujū, imp. zacjèljūj, aor. zacjeljívah, imperf. zacjèljīvāh, prid. r. zacjeljívao, prid. t. zacjèljīvān〉 činiti da što zaraste, da se zaliječi [Novi lijek zacjeljuje ranu.]; vidski parnjak: zacijeliti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zacjèljujē, 3. l. mn. zacjèljujū, aor. 3. l. jd. zacjeljíva, imperf. 3. l. jd. zacjèljīvāše, prid. r. zacjeljívao〉 rastući se zatvarati, prekrivati se novim tkivom [Rana brzo zacjeljuje.]; sin. cijeljeti, zarastati, zarašćivati; vidski parnjak: zacijeljeti