gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁdobijēm, 3. l. mn. zȁdobijū, imp. zadòbīj, aor. zadòbih, prid. r. m. zȁdobio, ž. zȁdobīla, s. zȁdobīlo, mn. zȁdobīli, prid. t. zadobìven〉 postići što vlastitim trudom i nastojanjem [~ povjerenje roditelja] ◇ ~ ozljedu biti ozlijeđen; ~ ranu biti ranjen; vidski parnjak: zadobivati