gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zadòvoljīm, 3. l. mn. zadòvoljē, imp. zadovòlji, aor. zadovòljih, prid. r. zadovòljio, prid. t. zadòvoljen〉 1. 〈prijel.〉 učiniti komu po volji, učiniti ono što tko želi [~ čije prohtjeve] 2. ispuniti potrebne uvjete [~ propise; ~ u svakome pogledu] 3. ostvariti (o upotrebi, uvjetu, želji i sl.) • zadovòljiti se 〈povr.〉 biti zadovoljan čime [~ se malim stvarima]; vidski paranjak: zadovoljavati