gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkucām, 3. l. mn. zàkucajū, imp. zàkucāj, aor. zàkucah, prid. r. zàkucao, prid. t. zàkucān〉 1. kucajući najaviti dolazak [~ na vrata]; sin. pokucati 2. sp. ubaciti loptu u koš u skoku odozgo prema dolje 3. → zabiti; vidski paranjak: zakucavati