gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlūtām, 3. l. mn. zalútajū, imp. zàlūtāj, aor. zalútah, prid. r. zalútao〉 1. nenamjerno skrenuti sa željenoga puta i ne znati ga opet pronaći [~ u gradu; ~ u šumi]; sin. izgubiti se v. pod izgubiti, zabludjeti zast. 2. pren. naći se na pogrešnome mjestu [~ u tuđi razred; On je zalutao među starije.]