gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmislīm, 3. l. mn. zàmislē, imp. zàmisli, aor. zàmislih, prid. r. zàmislio, prid. t. zàmišljen〉 predočiti što u mislima ili mašti, stvoriti sliku o kome ili čemu [~ ljetovanje] • zàmisliti se 〈povr.〉 1. dobro o čemu promisliti i donijeti kakav zaključak [~ se nad svojim ocjenama; ~ se nad nepravdom] 2. prepustiti se mislima, utonuti u misli [Što si se tako zamislio?]; vidski paranjak: zamišljati