gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zànijēmīm, 3. l. mn. zànijēmē, imp. zanijémi, aor. zanijémjeh, prid. r. m. zanijémio, ž. zanijémjela, s. zanijémjelo, mn. zanijémjeli〉 1. postati nijemim ili izgubiti dar govora [Zanijemio je nakon bolesti.] 2. pren. a. prestati govoriti, početi šutjeti; sin. ušutjeti, zamuknuti, zašutjeti; ant. progovoriti, prozboriti b. prestati proizvoditi kakav zvuk [Oružje je zanijemjelo.]; sin. ušutjeti, zamuknuti, zašutjeti