gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaokrùžujēm, 3. l. mn. zaokrùžujū, imp. zaokrùžūj, aor. zaokružívah, imperf. zaokrùžīvāh, prid. r. zaokružívao, prid. t. zaokrùžīvān〉 1. crtati krugove oko čega [~ točne odgovore] 2. pren. činiti potpunim i cjelovitim [~ predavanje] 3. mat. svoditi koji broj na najbliži okrugli broj • zaokružívati se 〈povr.〉 postajati okruglim od debljine [Lice mu se počelo zaokruživati.]; vidski paranjak: zaokružiti