gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòkupīm, 3. l. mn. zaòkupē, imp. zaòkupi, aor. zaòkupih, prid. r. zaòkupio, prid. t. zaòkupljen〉 u potpunosti ispuniti ili obuzeti koga, u potpunosti privući čije zanimanje [Zaokupilo ga je pisanje.]; vidski paranjak: zaokupljati