gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàplijēnīm, 3. l. mn. zàplijēnē, imp. zaplijéni, aor. zaplijénih, prid. r. zaplijénio, prid. t. zàplijēnjen〉 1. uzeti kao plijen [~ neprijateljske tenkove] 2. oduzeti komu ono što protuzakonito posjeduje [~ cigarete; ~ drogu; ~ oružje] 3. oduzeti komu imovinu radi namirivanja duga [~ kuću]; vidski paranjak: zapljenjivati