gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapljènjujēm, 3. l. mn. zapljènjujū, imp. zapljènjūj, aor. zapljenjívah, imperf. zapljènjīvāh, prid. r. zapljenjívao, prid. t. zapljènjīvān〉 1. uzimati kao plijen [~ neprijateljske tenkove] 2. oduzimati komu ono što protuzakonito posjeduje [~ cigarete; ~ drogu; ~ oružje] 3. oduzimati komu imovinu radi namirivanja duga [~ kuće]; vidski paranjak: zaplijeniti