gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrūčīm, 3. l. mn. zàrūčē, imp. zarúči, aor. zarúčih, prid. r. zarúčio, prid. t. zàrūčen〉 dati prsten u znak obveze sklapanja braka [~ djevojku] • zarúčiti se 〈povr.〉 sklopiti zaruke, međusobno se obvezati na sklapanje braka [~ se s djevojkom; ~ se s mladićem]; vidski paranjak: zaručivati