gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zarùčujēm, 3. l. mn. zarùčujū, imp. zarùčūj, aor. zaručívah, imperf. zarùčīvāh, prid. r. zaručívao, prid. t. zarùčīvān〉 davati prsten djevojci u znak obveze sklapanja braka [~ djevojku] • zaručívati se 〈povr.〉 sklapati zaruke, međusobno se obvezivati na sklapanje braka [~ se s djevojkom; ~ se s mladićem]; vidski paranjak: zaručiti