prid. 〈G zàsićena; odr. zàsićenī, G zàsićenōg(a); ž. zàsićena, s. zàsićeno; komp. zasićènijī〉 1. 〈pozitiv〉 kem. koji više ne može primiti tvari koje se u njemu otapaju [zasićena otopina]; ant. nezasićen 2. pren. koji je pretjerano izložen čemu ili zaokupljen čime [~ problemima; ~ čitanjem]