gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàslūžīm, 3. l. mn. zàslūžē, imp. zaslúži, aor. zaslúžih, prid. r. zaslúžio, prid. t. zàslūžen〉 1. steći službom ili radom [~ plaću] 2. svojim radom ili ponašanjem postati dostojnim čega [~ nagradu; ~ peticu]; sin. zavrijediti; vidski paranjak: zasluživati