gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàsnīvām, 3. l. mn. zasnívajū, imp. zàsnīvāj, aor. zasnívah, imperf. zàsnīvāh, prid. r. zasnívao, prid. t. zàsnīvān〉 1. počinjati što novo, stvarati što novo [~ novu školu; ~ obitelj]; sin. osnivati, pokretati, ustanovljavati, ustanovljivati, utemeljivati 2. oslanjati se na što ili imati temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima]; sin. temeljiti, utemeljivati • zasnívati se 〈povr.〉 imati uporište u čemu, moći se izvesti ili zaključiti iz čega [Tvrdnja se zasniva na čvrstim dokazima.]; sin. počivati pren., temeljiti se v. pod temeljiti; vidski paranjak: zasnovati