gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zatr̀pām, 3. l. mn. zatr̀pajū, imp. zatr̀pāj, aor. zatr̀pah, prid. r. zatr̀pao, prid. t. zȁtrpān〉 1. trpajući napuniti što čime [~ jamu zemljom] 2. prekriti čime kakvu površinu [~ stol knjigama] 3. pren. dati komu velike obveze, dužnosti ili brige [Zatrpali su ga zadatcima.]; sin. natovariti razg., opteretiti pren.; ant. rasteretiti; Vidski parnjak: zatrpavati