gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavèdem, 3. l. mn. zavèdū, imp. zavèdi, aor. zavèdoh, prid. r. zàveo, prid. t. zavèden〉 1. izgledom ili ponašanjem osvojiti koga, pridobiti čiju seksualnu naklonost 2. navesti koga na kakav pogrešan zaključak ili pogrešno djelovanje; vidski paranjak: zavoditi

gl. svrš. prijel. → uvesti