gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvēžēm, 3. l. mn. zàvēžū, imp. zavéži, aor. zavézah, prid. r. zavézao, prid. t. zàvēzān〉 vezanjem i s pomoću čvora učvrstiti što ili povezati u cjelinu [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. svezati, zavezati; ant. odvezati, razvezati; vidski parnjak: zavezivati